Hercegovina vječna kao kamen

BERKOVIĆI - Vijekovima su klesari iz hercegovačkog kraja, posebno iz Dabarskog polja, bili cijenjeni majstori čijim su vještinama oblikovane palate u Starom gradu na Hvaru, Herceg Novom, Trebinju...

Hercegovina je zemlja u kojoj se na kamenu ali i od kamena živi. Sa kamenom se ovdje i u smiraj na počinak odlazilo i u zoru budilo. I majka bi, čedu kad se rodi, prvo kamen stavljala pod glavu, pa ga tek onda mlijekom zadojila...

Kada se nije imalo ni o čem drugom, pričalo bi se o čovjeku i kamenu.

Vijekovima su hercegovački klesari vadili i obrađivali kamen, zidali njime kuće, dvorišta, crkve. Od kamena su izrađivali zidove, podove, stubove, krovove ali i ukrase kojih se ne bi postidjeli ni antički umjetnici. Njihovo majstorsko umijeće bilo je na glasu daleko izvan Hercegovine pa su mnogi od njih "dali ruke" i na građevinama daleko od rodne grude. Posebno su bili cijenjeni klesari iz Dabra čijim vještim rukama dio ljepote duguju mnoge kamene građevine širom bivše Jugoslavije.
Sedamdesetih godina prošlog vijeka gotovo da nije bilo sela koje nije imalo dobrog majstora klesara.

Danas samo rijetki čuvaju tu tradiciju. Jedan od njih je Marko Džombeta (68) iz sela Podkoma. Počeo je, kaže, davne 1960. godine da prevrće kamene gromade i izučava zidarske zanate. Zidara je u njegovoj kući uvijek bilo. Danas su njegov posao preuzeli najmlađi sinovi Jovica i Draženko, a nekada su to radili njegov otac Jovan, djed Risto, pradjed Simo...

- Od ovoga težeg zanata nema, iako je "majstorski". Treba sve pripremiti, naći kvalitetan kamen, izvaditi ga iz zemlje. Potom dugo raditi na njemu da bi se mogao koristiti za gradnju. Ranije se sve radilo ručno, samo sa špicom i čekićem i bilo je teško. Nekako nam to ulazi u krv od malih nogu, čim progledaš vidiš kamen i ljude što ga oblikuju - rekao je Džombeta.

A kamena u Podkomu ima u izobilju i to potvrđuju dva velika majdana kod vodopada, Točilo i Gradac. Iz njih je odvajkada vađen kamen za kuće, ognjišta, kaldrme, štale, salaše, spomenike... obilježavajući ovdašnji čovjekov život od rođenja do smrti.

Zvono na hrastu

Crkvište, koje se nalazi na uzvisini među hrastovom šumom, je ograđeno i u njemu se pored temelja crkve nalazi i nekoliko nekropola. Markovi sinovi nad temeljima crkve podigli su metalnu konstrukciju, koju pokrivaju za vrijeme službe svakog 30. jula, a crkveno zvono koje je postavljeno na stoljetnom hrastu čuje se po svojim zaseocima u hrastovim gajevima, u dolinama i uzvisinama na tri-četiri kilometra.

Izvor: Glas Srpske