Banjalučanke kao turistička atrakcija
2010-09-04 20:07
Predloženi izgled statua Nada i Zora
O Banjaluci, poznatoj po zelenilu i bistrom Vrbasu, odavno se govori i kao o gradu lijepih žena, a pogotovo mjestu u kojem, prema nikad potvrđenim podacima, živi sedam žena na jednog muškarca.
Jedan Banjalučanin, Draško Mikanović došao je na zanimljivu ideju da oživi legendu o Banjaluci kao gradu žena i to tako što bi na sjevernoj ulaznoj kapiji grada dolaznike i prolaznike dočekivale dvije statue prekrasnih djevojaka.
Statue bi bile visine po 18 i po metara, a lijepe djevojke bi dobile simbolična imena Nada i Zora, jer nada, kažu, umire posljednja, a zora donosi novi dan, a svi se ovdje nadaju i vjeruju u bolju budućnost, kaže autor projekta grada žena Draško Mikanović.
Ovaj Banjalučanin vjeruje da bi se Banjaluka, ukoliko bi se zamisao ostvarila, vrlo brzo našla na većini turističkih mapa na globusu kao jedini grad žena na svijetu. Glas o ljepoti i šarmu djevojaka iz grada na Vrbasu i davnašnja legenda o tome da u Banjaluci živi sedam žena na jednog muškarca dala je ideju Mikanoviću da bi se mogao stvoriti brend koji bi privukao ljude sa svih strana svijeta.
„Žene u ovom gradu će biti to što jesu - lijepe, ponosne, vitke i ukras naših ulica. Gdje god dođem pa
me pitaju je li sedam prema jedan istina, ja kažem da ne znam, sedam prema jedan znači da je bilo samo 30.000 muškaraca u gradu. Normalno da nije. Međutim, izgleda da ih je puno više, i ima ih, dođite i vidite“, kaže Mikanović.
U projektu je procijenjeno da bi se od turizma samo za vrijeme jednog od mnogih festivala u Banjaluci moglo za sedam dana zaraditi i do 35 miliona evra. Statue bi bile okružene velikim platoima na kojima bi se održavali razni kulturni događaji. Između statua bi se nalazio restoran, a u blizini bi bili izgrađeni hoteli i tržni centri.
Ideja je da se tu održava sedmodnevni godišnji festival Venere, kaže Mikanović.
„Autoputem dnevno iz pravca Laktaša prema Jajcu prolazi 29.000 ljudi. Ako 278 od njih odluči da ipak prespava ovdje, a ne u Splitu gdje su krenuli i potroši 100 evra, što je nekekav minimum za jednu noć, to je na godišnjoj bazi 100.000 noćenja, odnosno 10 miliona evra. Ako uspijemo dovući 50.000 turista na festival Venere i na osnovu sedam dana potroše po 100 evra, to je 35 miliona evra za sedam dana“, pojašnjava Mikanović.
Seksistička praksa
Banjalučani uglavnom podržavaju ideju da njihov grad dobije neku prepoznatljivu crtu:
„Ja sam za. Zašto da ne? Zašto da Banjaluka ne bi bila prepoznatljiva po nečemu.“
„Nije loša ideja. Trebalo više kapija van grada.“
„Ovako na prvu, ideja mi zvuči malo neobično, ali OK, podržavam.“
U nekim organizacijama koje se bave ljudskim pravima mišljenja su da nije loše da se promovišu projekti koji ističu pozitivne vrijednosti žene. No, za Draganu Dardić iz banjalučkog Helsinškog parlamenta građana, upitno je da li projekat grada žena ima takvu viziju.
„Malo podsjeća na seksističke, diskriminatorne prakse koje su itekako prisutne u našem prije svega medijskom diskursu, jer postavljanjem bista kojima se veliča ljepota banjalučkih djevojaka i žena, gdje muškarcima zastaje kost u grlu kada ih vide kako šetaju banjalučkim ulicama, zapravo opet ženu svodi samo na seksualni objekt i ni na šta više“, kaže Dardić.
„Ne postoji ništa ni izbliza degradirajuće za žene. Ovo je sve hiperafirmativno i pohvalno. Banjaluka bi trebala postati grad koji nije anatemisan kao jedan od gradova gdje žive ti Srbi, ubice, ratni zločinci, nego je to grad ljepote i grad ljubavi“, tvrdi Mikanović
Priča o gradu žena mogla bi otvoriti i jednu drugu dimenziju kada se govori o ženama, ne samo u Banjaluci nego uopšte u Bosni i Hercegovini. Bez obzira što su u stvarnosti žene u BiH brojnije od muškaraca, nisu ni približno kao muškarci prisutne u centrima odlučivanja.
Dragana Dardić navodi da situacija jeste takva dijelom zbog zaostavštvine patrijarhata, ali da žena i dalje nema pravu šansu za ravnopravnost, pogotovo u politici.
„Sada smo svjedoci, danas je zvanično počela izborna kampanja, šta je sve prethodilo formiranju kandidatskih lista. Jako je teško izboriti se za svoje mjesto na listi. Zahvaljujući Izbornom zakonu BiH, žene imaju zagarantovanih 30 odsto mjesta na tim listama. Ali tu je zakon nametnuo to pravilo. Ono što nama kao društvu nedostaje jeste svijest i jedna društvena klima u kojoj se to neće posmatrati kao neko čudo neviđeno“, navodi Dardić.
Gradske vlasti još uvijek nemaju zvanični stav o projektu grada žena čija bi realizacija koštala oko 20 miliona evra. Ukoliko budu izgrađene, Nada i Zora će se vidjeti sa udaljenosti većoj od pet kilometara.
Jedan Banjalučanin, Draško Mikanović došao je na zanimljivu ideju da oživi legendu o Banjaluci kao gradu žena i to tako što bi na sjevernoj ulaznoj kapiji grada dolaznike i prolaznike dočekivale dvije statue prekrasnih djevojaka.
Statue bi bile visine po 18 i po metara, a lijepe djevojke bi dobile simbolična imena Nada i Zora, jer nada, kažu, umire posljednja, a zora donosi novi dan, a svi se ovdje nadaju i vjeruju u bolju budućnost, kaže autor projekta grada žena Draško Mikanović.
Ovaj Banjalučanin vjeruje da bi se Banjaluka, ukoliko bi se zamisao ostvarila, vrlo brzo našla na većini turističkih mapa na globusu kao jedini grad žena na svijetu. Glas o ljepoti i šarmu djevojaka iz grada na Vrbasu i davnašnja legenda o tome da u Banjaluci živi sedam žena na jednog muškarca dala je ideju Mikanoviću da bi se mogao stvoriti brend koji bi privukao ljude sa svih strana svijeta.
„Žene u ovom gradu će biti to što jesu - lijepe, ponosne, vitke i ukras naših ulica. Gdje god dođem pa
U projektu je procijenjeno da bi se od turizma samo za vrijeme jednog od mnogih festivala u Banjaluci moglo za sedam dana zaraditi i do 35 miliona evra.
U projektu je procijenjeno da bi se od turizma samo za vrijeme jednog od mnogih festivala u Banjaluci moglo za sedam dana zaraditi i do 35 miliona evra. Statue bi bile okružene velikim platoima na kojima bi se održavali razni kulturni događaji. Između statua bi se nalazio restoran, a u blizini bi bili izgrađeni hoteli i tržni centri.
Ideja je da se tu održava sedmodnevni godišnji festival Venere, kaže Mikanović.
„Autoputem dnevno iz pravca Laktaša prema Jajcu prolazi 29.000 ljudi. Ako 278 od njih odluči da ipak prespava ovdje, a ne u Splitu gdje su krenuli i potroši 100 evra, što je nekekav minimum za jednu noć, to je na godišnjoj bazi 100.000 noćenja, odnosno 10 miliona evra. Ako uspijemo dovući 50.000 turista na festival Venere i na osnovu sedam dana potroše po 100 evra, to je 35 miliona evra za sedam dana“, pojašnjava Mikanović.
Seksistička praksa
Banjalučani uglavnom podržavaju ideju da njihov grad dobije neku prepoznatljivu crtu:
„Ja sam za. Zašto da ne? Zašto da Banjaluka ne bi bila prepoznatljiva po nečemu.“
Postavljanje bista kojima se veliča ljepota banjalučkih djevojaka i žena, zapravo opet ženu svodi samo na seksualni objekt i ni na šta više, tvrdi Dragana Dardić iz Helsinškog parlamenta građana.
„Nije loša ideja. Trebalo više kapija van grada.“
„Ovako na prvu, ideja mi zvuči malo neobično, ali OK, podržavam.“
U nekim organizacijama koje se bave ljudskim pravima mišljenja su da nije loše da se promovišu projekti koji ističu pozitivne vrijednosti žene. No, za Draganu Dardić iz banjalučkog Helsinškog parlamenta građana, upitno je da li projekat grada žena ima takvu viziju.
„Malo podsjeća na seksističke, diskriminatorne prakse koje su itekako prisutne u našem prije svega medijskom diskursu, jer postavljanjem bista kojima se veliča ljepota banjalučkih djevojaka i žena, gdje muškarcima zastaje kost u grlu kada ih vide kako šetaju banjalučkim ulicama, zapravo opet ženu svodi samo na seksualni objekt i ni na šta više“, kaže Dardić.
„Ne postoji ništa ni izbliza degradirajuće za žene. Ovo je sve hiperafirmativno i pohvalno. Banjaluka bi trebala postati grad koji nije anatemisan kao jedan od gradova gdje žive ti Srbi, ubice, ratni zločinci, nego je to grad ljepote i grad ljubavi“, tvrdi Mikanović
Priča o gradu žena mogla bi otvoriti i jednu drugu dimenziju kada se govori o ženama, ne samo u Banjaluci nego uopšte u Bosni i Hercegovini. Bez obzira što su u stvarnosti žene u BiH brojnije od muškaraca, nisu ni približno kao muškarci prisutne u centrima odlučivanja.
Dragana Dardić navodi da situacija jeste takva dijelom zbog zaostavštvine patrijarhata, ali da žena i dalje nema pravu šansu za ravnopravnost, pogotovo u politici.
„Sada smo svjedoci, danas je zvanično počela izborna kampanja, šta je sve prethodilo formiranju kandidatskih lista. Jako je teško izboriti se za svoje mjesto na listi. Zahvaljujući Izbornom zakonu BiH, žene imaju zagarantovanih 30 odsto mjesta na tim listama. Ali tu je zakon nametnuo to pravilo. Ono što nama kao društvu nedostaje jeste svijest i jedna društvena klima u kojoj se to neće posmatrati kao neko čudo neviđeno“, navodi Dardić.
Gradske vlasti još uvijek nemaju zvanični stav o projektu grada žena čija bi realizacija koštala oko 20 miliona evra. Ukoliko budu izgrađene, Nada i Zora će se vidjeti sa udaljenosti većoj od pet kilometara.
Izvor: Radio Slobodna Evropa
—————